3.28.2012

Poreklo germanskih jezika

Germanski pripada zapadnoj grupi indogermanske jezičke porodice. Nastanak ove jezičke grupe se vezuje za 2 vek p. n. e., a prva faza razvoja je označena kao "pragermanski" jezik.
Granice germanskog su se od početka pismenih spomenika prilično jasno ocrtavale, odnosno, odvajale germanski od ostalih indoevropskih jezika.

Istorijska činjenica je da su se germani oko 800. godina pre. n. e. nalazili na području Skandinavije, obalama Istočnog mora: otprilike od Visle do Kilskog zaliva, a na obalama Severnog mora do reke Ems.


Tacit, istoričar i senator Starog Rimskog carstva, u svom delu spominje "germanus" u sintagmi "populus germanus" sa značenjem "srazmerno mlad narod", s tim što je prvobitni naziv Germani označavao jedno pleme, a kasnije se taj naziv preneo na ceo narod. 


Najstariji germanski pisani spomenici zabeleženi su na runskom pismu. Prvobitno značenje runa je po svoj prilici magijsko'ritualno, a kasnije dobijaju funkciju pisma. Pretpostavka je da su rune nastale na osnovu jednog severno-italsko'etrurskog alfabeta.
Ipak, pitanje načina nastanka nije bitno. Vaznija je činjenica da rune postoje i da je njihovo prvobitno značenje bilo kultno. I danas nemački raunen znači promrmljati, a rún  znači šapat, tajni govor.  Ovo nam pokazuje da se i sama reč "runa" odnosila na tajnu.
Mara Nikitovic








No comments:

Post a Comment