2.04.2012

Velika Azija u malom :)

Nakon što ljudi vide da u ponudi jezičkog centra imamo japanski, kineski i korejski jezik, jedno od prvih pitanja je - koliko su slični ti jezici?
Iako većina azijskih jezika deli slične korene, generalno se jako razlikuju.
Pokušaćemo da odgovorimo na najčešće pitanje.

"Zar ne koriste isto pismo?" 
Da, većinom koriste, ili su u nekom momentu koristili kinesko pismo, tradicionalno ili izmenjeno, ali se ono svakako nalazi u korenu pismenosti većeg dela azijskih zemalja. Kinesko pismo se na Zapadu (gde naravno, gledajući iz Azije spadamo i mi) naziva logogramima, ideogramima, ideografima i piktogramima, a u Aziji, u zemljama gde se kinesko pismo odomaćilo, ono ima svoj specifičan naziv zajedničkog porekla. U Kini se nazivaju Hanzi, u Koreji Hanđa, u Japanu Kanđi a u Vijetnamu Hantu. U svim ovim zemljama, zajednička oznaka je 漢字 i znači Han znaci.



U Kini se pismo razvilo veoma rano. Prvi znaci su otkriveni već u neolitu, urezani na kosti i oklope kornjača koji su služili za proricanje. Međutim, ova nalazišta se smatraju izolovanim slučajevima, iako ti sirovi znaci veoma podsećaju na rane kineske znake (od kojih su neki u upotrebi i dan danas). 
Za početak kineske pismenosti se generalno uzima Šang Dinastija (Shang Chao - 商朝), takođe poznata kao Jin Dinastija (Yin Dai - 殷代). (oko XII veka p.n.e.)
Više detalja o samom kineskom pismu i njegovom razvoju ćemo pisati posebno. Sada ćemo ukratko objasniti kako i zašto se upotreba tog pisma toliko rasprostranila i pored njegove očigledne komplikovanosti.
Odgovor je - Budizam.


Budističke skripte su prenele sa sobom i kinesko pismo koje se zajedno sa tom verom odomaćilo u mnogim zemljama. Naravno, čitanje / tumačenje pisma se prilagodilo svakom jeziku posebno, ali zahvaljujući ovome, svi ovi jezici imaju neke niti koji ih međusobno povezuju. Često su to neke reči koje su iz kineskog prešle u druge jezike, fonetski se izmenile ali i dalje podsećaju na svoje "rođake". Najčešće su to složenice, originalno pisane sa dva ili više kineskih karaktera koje je bilo teško ili nemoguće prevesti sa kineskog.

Ipak, svi ovi jezici su zadržali svoj duh, pa su i pored kineskog pisma uspeli da ostanu najvećim delom nezavisni. Posle nekog vremena, u pomenutim zemljama se u procesu jačanja nacionalnog duha jačao i jezik pa je došlo do izbacivanja kineskih reči za koje postoji adekvatna zamena u izvornom jeziku.
Pismo je krenulo da prolazi kroz delikatne promene prilagođavanja, a negde je i potpuno izbačeno iz upotrebe (npr. u Koreji). I pored ovoga, kinesko pismo se smatra važnim delom istorije i kao takvo, uči se u školama. Prisustvo kineskih karaktera u svakodnevnom životu se razlikuje od zemlje do zemlje, a smatra se da se upotreba kineskog pisma smanjuje svake godine.

Što se Kine tiče :)
"Tradicionalno kinesko pismo" kako ga nazivaju, se uči u školama u okviru kaligrafije ali ga nije obavezno znati. U svakodnevnom životu Kineza "pojednostavljeno kinesko pismo" (简体中文) igra najveću ulogu.
Ovo pismo je posle prve runde simplifikacije prošlo i kroz drugu, koja je ubrzo nakon toga odbačena iz brojnih razloga.
Za sad Kina nije u potpunosti odbacila mogućnost buduće simplifikacije pisma a od pre par godina prikuplja javno mišljenje i komentare na ovu temu.






No comments:

Post a Comment